Puno prije pojave ljudi na Zemlji, kompostiranje je bilo nešto što se samo događalo. U svakoj močvari, šumi ili na livadi – gdjegod je bilo vegetacije – postojalo je kompostiranje. Onda, nekad u davnoj prošlosti jedan od naših predaka je primjetio da usjevi bolje rastu ako su blizu hrpe istrulog “gnojiva” i vegetacije. Ovo otkriće se prenosilo na iduće generacije. Rano 20-to stoljeće pogotovo period poslije 2 svjetskog rata se može opisati kao period znanstvene poljoprivrede, zbog korištenja kemijskih gnojiva. Za poljoprivrednike diljem svijeta je to novo gnojivo zamjenilo kompost - i osiromašilo zemlju. Čovjek je svjesno upropastio osnovni izvor života na Zemlji – plodno tlo, narušio prirodnu ravnotežu. Danas, organske metode u vrtlarstvu i poljoprivredi postaju vrlo popularne. Čak i poljoprivrednici koji su se u potpunosti oslonili na umjetna gnojiva prepoznaju vrijednost komposta za rast biljaka i oporavak beživotne i iscrpljene zemlje. Povijest čovjeka do sada je bila povijest zadovoljavanja sve većih i većih materijalnih potreba na račun ostalih živih bića, na račun zdravog okoliša i kako danas stvari stoje na teret budućih generacija.

Prosječan stanovnik zemlje ne razmišlja i ne djeluje izvan svojeg prostora i vremena, nego je usredotočen na to da preživi, da radi, da zadovolji životne potrebe, da skrbi za sebe i svoju obitelj – briga od danas do sutra. Najosnovniji uzroci globalnih ili regionalnih promjena koje opterećuju i mijenjaju životni okoliš mogu se pojednostavljeno opisati sljedećom jednadžbom:

Opterećenje okoliša = visina populacije × životni standard × tehnologija

Pretvaranjem biološkoorganskih ostataka u kompost, vraćamo poljuljanu prirodnu ravnotežu tlu i dajemo svoj mali ali važan doprinos zaštiti okoliša jedine nam Zemlje.